Od svog nastanka, razvoja u srednjem vijeku pa sve do danas, Varaždin je oduvijek bio grad kojeg su njegovi stanovnici voljeli, a gosti mu se divili i hvalili ga.
Grad Varaždin nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske na desnoj obali rijeke Drave. Nadmorska visina grada varira između 169 i 173 metra. Varaždin se nalazi na 16°20’16” istočne geografske dužine i 46°18’30” sjeverne geografske širine. Srednja godišnja temperatura je 10°C, a prosječna vlaga je 78%. Grad se nalazi uz rijeku Dravu, u plodnoj aluvijalnoj ravnici koja se spušta prema Dravi u smjeru jugozapad – sjeveroistok. Prema jugu ravnica se lagano uzdiže u Haloze i Varaždinsko – topličku goru. Svojom prirodnom regijom nalazi na graničnoj trodjelnici Štajerske, Međimurja, Zagorja i gornje Podravine.
Varaždin ima približno 50 000 stanovnika, a kulturno je, obrazovno, gospodarsko, sportsko i turističko središte sjeverozapadne Hrvatske.
Ono po čemu se Varaždin razlikuje od drugih gradova, njegova je izuzetna spomenička i umjetnička baština s najočuvanijom i najbogatijom baroknom urbanom cjelinom. Uz kompleks Starog grada na relativno malom prostoru ostale su očuvane palače, značajne javne zgrade, vrijedne kuće i vile u stilu baroka, rokokoa, klasicizma, secesije te jedna od najstarijih europskih gradskih vijećnica.
Bogatstvo sakralne baštine ispričat će vam još jednu priču o Varaždinu kao Gradu zvonika, ali i ljudima koji su ga stoljećima gradili, a anđeli na oltarima, zidovima i slikama svojom će vam dobrotom zahvaliti na svakom pogledu.
Varaždinska feudalna utvrda, od davnina nazivana Stari grad, najznačajnija je povijesna građevina Varaždina. Bila je središte plemićkog posjeda, vlasnički i pravno odvojenog od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Najstariji njen dio je središnja kula. Klupe i baldahini u njenom prizemlju najljepši su primjeri gotičke svjetovne plastike na sjeveru Hrvatske. Za ratova s Turcima u 16. stoljeću pregrađena u renesansni Wasserburg, utvrdu – dvorac okružen visokim zemljanim nasipima s bastionima, opkoljen dvostrukim pojasom vode. Pregradnju su u drugoj polovici 16. stoljeća izveli talijanski graditelji iz okolice Coma na čelu s glavnim carskim graditeljem utvrda na Slavonskoj granici Domenicom del Lalliom. Tijekom prošlosti bila je vlasništvo mnogih značajnih plemićkih obitelji, grofova Celjskih, Ivana Ungnada, Jurja Brandenburga te hrvatskog bana Tome Erdödyja i njegovih nasljednika. Godine 1925. postala je vlasništvo grada Varaždina.
Jedan je od najstarijih u Europi. Godine 1464. izdao je kralj Matija Korvin diplomu u kojoj hvali vjernost građana te im dozvoljava da se i nadalje služe grbom koji su od starine upotrebljavali. Isto tako grad smije od srebra ili koje druge kovine dati izrezati pečat s grbom. Grb je nepromijenjen bio u upotrebi do 1934. godine. Poslije II. svjetskog rata bio je izbrisan anđeo da bi napokon 1990. godine ponovo “doletio”. Na grbu je kula za koju se ne zna da li je kula Starog grada ili možda jedna od kula grada Varaždina. U pozadini kule se izmjenjuju crvene i bijele horizontalne linije koje su i osnova zastave Varaždina: naizmjence 4 crvene i 3 bijele trake. Grb se nalazi na gradskoj Vijećnici, na crkvama, oltarima… i jedan je od simbola grada.
Varaždin je poznat kao hrvatska prijestolnica baroka. Takav doživljaj Varaždina samo je djelomično ispravan jer gotička kula Starog grada, gotički fragmenti na Crkvi sv. Nikole, renesansni lukovi galerije Starog grada, renesansni lukovi Palače Mrazović i Drašković, rokoko Palača Patačić, mnoštvo klasicističkih zgrada, mnogo secesije i moderne “pretvaraju” Varaždin u grad skladnog prožimanja svih stilova, ali nedvojbeno na srednjovjekovnim temeljima. Prevladavajući barok posljedica je požara u drugoj polovici XVIII. stoljeća kada je na zgarištima povijesnog Varaždina zagrađen suvremeni i za tadašnje pojmove moderan grad u stilu kasnog baroka.
Začeci tekstilne industrije sežu u 1901. godinu kada je na povećem zemljištu u južnom dijelu grada izgrađena prva tekstilna tvornica, koja 1918. godine postaje Tekstilna tvornica Varaždin ili Tivar. Tijekom osamdesetak godina Varteks (naziv od 1948. godine) je prerastao u najveću hrvatsku tekstilnu tvornicu koja i danas usprkos svim tranzicijskim nedaćama zapošljava gotovo 3.000 radnika. Varteks za Varaždince nije samo tvornica; on je simbol za sport (brojna sportska društva zovu se Varteks: najpoznatiji je hrvatski nogometni prvoligaš) i kulturu (brojni su Varaždinci zahvaljujući KUD-u “Varteks” proputovali sve kontinente). Prostor tvorničkoga kompleksa Varteks predstavlja primjer industrijske arhitekture iz vremena jačanja industrijalizacije u gradu tijekom prve polovice 20. stoljeća. Suvremena konstruktivna rješenja i materijali, kao što su fasadna cigla, staklo, čelik, beton, primijenjena su u izgradnji velikih tvorničkih objekata kao i zgrada uprave. Najatraktivniji je potez građevina uz uličnu ogradu kompleksa s tvorničkim dimnjakom visine 78 m kao dominantnom vertikalom i simbolom industrijskoga dijela grada.
Osnovno su prijevozno sredstvo Varaždinaca. Zbog njih grad muku muči s javnim gradskim prijevozom. Ne zna im se broj, ali procjene se kreću oko 22.000, što znači da na jedan bicikl dolazi 2,3 stanovnika. Nemojte se začuditi ako cijelu obitelj usred zime vidite kako veselo biciklira ulicama grada, jer u Varaždinu sezona vožnje na biciklima je cijelu godinu.
Zahvaljujući tradiciji, ali i nastojanjima Turističke zajednice grada, cijeli je Varaždin od travnja do listopada rascvjetani buket. S balkona i prozora slijevaju se raznobojni cvjetni slapovi. Grad je od 2001. svake godine proglašavan najuređenijim gradom kontinentalne Hrvatske te je dobitnik mnogih priznanja za hortikulturnu uređenost. Brojne održavne i uređene zelene površine, šetnice, parkovi, cvjetnjaci i cvijetne skulpture daju gradu poseban ugođaj, ali su i postali simbol kvalitetnog življenja prepoznatljiv na ovim prostorima.
